Ovčarstvo otoka Cresa

Ovca se smatrala hraniteljicom i spasiteljicom stanovništva  na kamenitim, škrtim i siromašnim područjima. Samo je ona u takvim uvjetima mogla opstati i prehraniti (mesom i mlijekom), odjenuti (vunom i krznom) i obuti (kožom) svoga gospodara i njegovu obitelj. Ovčarska proizvodnja temelji se na izvornim pasminama, dugoj tradiciji proizvodnje mesa te specifičnostima krških pašnjaka i vegetacije.

Više od polovice ukupne površine otoka pokrivaju pašnjaci. Na Cresu raste više od 1300 različitih biljnih vrsta među kojima je mnogo aromatičnih i ljekovitih vrsta.

Uzgoj ovaca na prostranim pašnjacima otoka Cresa oduvijek predstavlja važnu gospodarsku djelanost. Prvi pisani podaci o broju ovaca na otoku su iz 16. stoljeća kada se na području otoka Cresa uzgajalo 120 000 ovaca. U drugoj polovici 18. stoljeća govori se o 70 000 ovaca, a početkom prošlog stoljeća prema dostupnim podacima na otoku je bilo 35 000 ovaca.

Creska ovca je izvorna Hrvatska pasmina te se uzgaja na području cresko-lošinjskog arhipelaga. Creska ovca je živahna,  vrlo otporna i prilagodljiva i kao takva prilagođena je klimi otoka Cresa. Cresko ovčarstvo obilježava iznimna ekstenzivnost i tradicionalnost koju karakterizira držanje ovaca na otvorenom, na otočkim pašnjacima, tijekom cijele godine. Ovce na pašnjaku, ograđenom suhozidom danonoćno borave bez pastira.

Zbog specifičnosti tla i vegetacije, postojanje brojnih vrsta aromatičnog i ljekovitog bilja, zdravog i netaknutog okoliša, tradicionalne i ekstenzivne tehnologije uzgoja, creska janjetina je specifičnog okusa i arome.